Zamislite da je enterijer završen. Zidovi okrečeni, nameštaj postavljen, sve sređeno.
I onda odlučite da biste ipak ugradili fancoil.
Više ne razgovaramo samo o uređaju. Razgovaramo o tome kuda će proći cevi, gde će biti odvod kondenzata i kako dovesti struju. Pa onda ko otvara zidove, ko ih zatvara i ko ponovo kreči.
U penthausu u Opovu ta pitanja otvorili smo dok je prostor još bio u sivoj fazi. To je bila jedna od važnih odluka za ceo raspored enterijera.

Klijent je imao jasnu viziju budućeg doma. Fancoil je bio njegov predlog, koji sam podržao.
Nismo krenuli od toga da mu ponudimo potpuno drugačiji pravac. Zajedno smo razradili ono što je želeo i uskladili ga sa organizacijom prostora.
Pozicije fancoil jedinica uticale su na ostatak rasporeda. Zato ih nismo ostavili kao prazno mesto koje će neko rešiti nakon izbora nameštaja.
Razmatrali smo ih zajedno sa enterijerom.
To je za mene važan deo projektovanja: da oprema koja će stvarno postojati u prostoru bude deo odluka od početka, a ne nešto što ćemo naknadno pokušavati da uklopimo.
U ovom projektu trebalo je na vreme uskladiti cevi, odvod kondenzata i napajanje električnom energijom.
Ugradnja je došla u pravom trenutku. Instalacije su sprovedene i zatvorene u zidovima pre završnih obrada.
Kasnije se one ne vide. Ali odluka o tome gde će proći morala je da bude doneta dok su radovi još bili otvoreni.
Zato planiranje grejanja i hlađenja nije razgovor koji vodimo nezavisno od dizajna enterijera. U Opovu je direktno uticalo na to kako organizujemo prostor.
Archithor nije izrađivao mašinski projekat.
Moj doprinos bio je da predvidim pozicije u okviru enterijera i usaglašavam ih sa klijentovim majstorima, koji su izveli radove.
Tokom tog procesa konsultovao sam se sa njima. Predviđene pozicije pokazale su se kao odgovarajuće i u realizaciji.
Bio sam u prostoru nakon izvođenja. Prema onome što sam video tokom posete, sve je funkcionisalo kako treba, a klijent je bio veoma zadovoljan.
To je potvrda koju imamo iz ovog projekta. Nije razlog da isto rešenje automatski predlažemo svakom sledećem klijentu.

Da smo u Opovu isto pitanje ostavili za završen enterijer, morali bismo ponovo da otvaramo već završene površine radi instalacija.
Tada posao ne bi završila samo ekipa koja ugrađuje fancoil.
Za napajanje bi ponovo bio potreban električar. Posle razvoda instalacija sledilo bi zatvaranje otvora, popravljanje površina i molerski radovi.
To nije samo dodatni trošak. To je i novo usklađivanje ljudi, termina i radova u prostoru koji je već trebalo da bude gotov.
Najvažnija pouka ovog projekta nije da treba izabrati fancoil.
Važan je redosled.
U Opovu smo odluke o opremi i rasporedu povezali dok su instalacije još mogle da se pripreme pre zatvaranja zidova. Posle nismo morali da vraćamo završene radove korak unazad zbog tih odluka.
Zato od projekta enterijera očekujem više od prikaza budućeg prostora. Treba da nam pomogne da razumemo šta odlučujemo sada, kako bi radovi mogli da se nastave pravim redom.
Pogledajte kako u Archithoru povezujemo projektovanje enterijera sa realizacijom

Slični artikli